Ledenice
Ne
zna se točno kada je sagrađen ledenički grad i naselje oko njega.
Možemo pretpostaviti da je tu mogla biti kakva ilirska gradina ili
rimska vojnička postaja. Tu pretpostavku potkrepljuje plodno Ledeničko
polje s izvorom pitke vode podno Gradine, te blizina mora s dobrim
lukama. U
starim Ledenicama pronađeno je nešto rimskog novca, a u Povilskoj Dragi
pronađene su rimske amfore 1961. godine. Za vrijeme vladavine Rimljana
ledenički kraj je bio dio rimske Liburnije. Preko ledeničkog područja
prolazila je rimska cesta iz Tarsatice(Rijeke) za Seniu (Senj) i dalje
za Dalmaciju. Ostaci te rimske ceste još se i danas vide u blizini
Ledenica, a poznati su kao „rimski put ili rimska cesta".
Sa
sigurnošću znamo da su Ledenice postojale u 13. st. ,po predstavnicima
koji su bili nazočni kod potpisivanja Vinodolskog zakona 1288.,
najstarijeg pravnog kodeksa u ovom dijelu Europe. U 13.st. ledenički
kraj je pripadao staroj hrvatskoj knežiji vinodolskoj, te je u njoj bila
posebna općina. Stolovali su tu Frankopani i Uskoci. Veliki otpor
Ledeničani su pružali turskim najezdama u 15 i 16 st . Kao krajiška
utvrda imale su veliku važnost za obranu Primorja, bile su ključ
Vinodola.
Ledenice
su sagrađene na teško pristupačnom terenu. Na vrhu kamenitog brijega
nalaze se ostaci tvrđave koju nazivaju Gradina, od nje na brijegu prema
moru nalazilo se mjesto(grad), a sve je to bilo opasano jakim zidinama s
trijemovima po kojima se moglo hodati, kulama na kutovima, te
mnogobrojnim puškarnicama. Najstariji dio tvrđave sastojao se od moćne
kvadratne kule građene od dobro obrađenog kamena povezanog žbukom. Ulaz
u tvrđavu bio je od strane mjesta, ali nema vidljivih tragova. Prema
ostacima masivnih zidova debljine između pola i jednog metra, vidimo da
je to morala biti čvrsta utvrda. U ostacima tvrđave i stambenih objekata
ne mogu se pronaći nikakvi dekorativni elementi što govori da je sve
bilo podređeno obrani. Istureni stražari palili bi krijesove i na taj
način ukazivali susjedima u Novom Vinodolskom na opasnost i dolazak
neprijatelja. Ledenice su bile dobro utvrđen srednjovjekovni grad.Neposredno
nakon ulaza u grad s lijeve strane nalaze se ostaci nekad župne crkve.
Crkva je bila posvećena sv. Stipanu Prvomučeniku. Bila je ruševn, ali se u
svojoj strukturi održala sve do 1988. godine kad se srušila. Prvi dio
crkve bio je sazidan u romaničkom stilu, a ostatak sakralne građevine
bio je dozidan u gotskom. U neposrednoj blizini crkve sv. Stipana naleze
se ostaci plovanske kuće (župni dvor), a na sve strane ostaci obiteljskih
kuća. Očito je da su to sve bile male primorske kamena kuće. U nekim
kućama vidljivi su tragovi obzidanog ognjišta. Prozori su bili vrlo
maleni, na nekim kućama slični puškarnicama, što ukazuje da je kompletno
naselje bilo uključeno u obranu i da se u starim Ledenicama živjelo po
vojnim pravilima. Postoje ostaci 74, a po nekima 72 takve kuće.
Kada
se od Gradine spustimo otprilike 140 metara do zaravni, desno se nalazi
staro groblje s ostacima kapelice sv. Jurja koju biskup Glavinić
spominje 1695. godine. Ono što je specifično i vrlo interesantno za ovo
groblje je njegov kružni oblik kojeg zatvara kameni suhozid. Groblje
odavno nije u upotrebi. U groblju se nalaze kameni nadgrobni spomenici
većinom iz kraja 19 st. To posljednje počivalište nikada nije arheološki
istraženo ali mora biti veoma staro i korišteno je u kontinuitetu do
početka 20 st. Ukop pokojnika obavljao se u kapeli sv. Jurja u
obiteljske grobnice i oko kapele.Ako se vratimo na zaravan pred nama će se ukazati krivudava cestica koja vodi na jedan od najljepših ledeničkih vidikovaca.Čudesan
pogled na okolicu, more i golemi krš, govori o veličini i snazi
prirode. Nije čudno da je ovo mjesto inspiriralo i velikog književnika
Augusta Šenou da napiše Kuginu kuću, kada je razgledao mjesto. U daljini
naziru se Povile i Klenovica, mala živopisna primorska mjesta koja
svoje dražice i uvale velikodušno prepuštaju mnogobrojnim turistima u
ljetnim mjesecima.
Ledenice
su danas primorsko mjesto kojim dominira crkva Majke Božje Karmelske i
do nje župni stan u stilu bidermajera iz 1827.Glavni oltar potječe iz
1715. godine, posvećen je bezgrešnom začeću blažene djevice Marije .Radi
se o vrijednom djelu nastalom pod utjecajem barokne umjetnosti. Već
početkom18. st. ledenički je plovani nazivaju crkvom. Crkva Majke božje
Karmelske bila je pod patronatstvom austrijskih careva, te je uz njihovu
pomoć sagrađena plovanska kuća 1826.Osim
crkve, koja je najveća arhitektonska zanimljivost mjesta, vrijedno je
vidjeti izvor pitke vode Dobra.Taj se izvor nalazi na rubu Ledeničkog
polja ispod same gradine. Poput prave oaze djeluje Ledeničko polje oko
kojega se na sve strane uzdižu brežuljci i brda . Kućice kao da lebde
nad tim zelenim idiličnim poljem.Danas su Ledenice itekako atraktivne za lovni i izletnički turizam.