CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE I OSTACI PAVLINSKOG SAMOSTANA
U neposrednoj blizini novljanske luke, na poluotoku Glavica vide se ostaci samostana fratara reda sv. Pavla pustinjaka, poznatih pod imenom "pavlini", koje je narod nazivao "bijelim fratrima" jer im je odjeća bila od bijele tkanine.
Uz samostan se nalazila crkva Blažene Djevice Marije na Ospi. Naime, taj predio se u zemljišnim knjigama naziva Osap. Malo je pisanih dokumenata sačuvano o povijesti crkve i samostana, no njihova je gradnja svakako vezana uz knezove Frankopane, naročito uz kneza Martina. Isti knez potvrdio je 10. prosinca 1446. oporuku Mihovila Župana, kojom imenovani ostavlja svoj posjed crkvi BDM, pa je taj dokumenat uvjerljiv dokaz da je crkva već postojala 1446. godine.
Samostan je imao svoju luku, koju je narod nazivao "fratarski porat"
Na prostorima nekadašnjeg samostana i crkve formiralo se novljansko groblje, koje se i danas koristi.
SAN MARINO - OTOČIĆ I CRKVICA
Udaljen tek 205 metara od obale, "usidrio" se pred Novim otočić San Marino.
Nekada je otočić služio ribarima za tunolovku, no danas je na njemu ostala samo gotička crkvica, posvećena sv. Marinu, po čemu je otočić i dobio ime. Vjerojatno je crkvica sagrađena na temeljima neke veće starohrvatske crkve, koji su prilikom otkapanja crkvice i pronađeni. Na kamenom natpisu iz 3. ili 4. stoljeća što je otkriven na otočiću, spominje se ime rimske carice Helene.
CRKVICA SVETE TROJICE, sagrađena potkraj 15. stoljeća, gotička je kapela s bačvastim svodom ušilj. Nalazi se u Ulici Svete Trojice, iznad gradske luke. U crkvici je uređena muzejska zbirka sakralnih izložaka. Među ostalim vrijednim izlošcima treba istaknuti da će se u toj zbirci moći pogledati Prvi novljanski brevijar iz 1459. godine, Novljanski misal iz 1474. kao i Drugi novljanski brevijar iz 1494. godine.
Prema tvrdnji prof. dr. Radmile Matejčić, crkvica pripada kategoriji gradskih kapelica, dok ostale, kao kapelica sv. Ivana na Krasi, sv. Nikole na Bribirskoj obali, Lucije u Zagori, te sv. Kuzme i Damjana, iznad Velikog polja, pripadaju kategoriji prigradskih ili ladanjskih kapelica.
STOLNA CRKVA SV. FILIPA I JAKOVA I CRKVICA SV. FABIJANA I SEBASTIJANA
Nad starim dijelom Novog Vinodolskog, na visoravni kamene litice, koja se okomito spušta prema moru, ističe se 36 metara visok zvonik i Stolna crkva sv. Filipa i Jakova.
Stara crkva imala je sve do 1909-1911. godine zvonik na krovu crkve; tih je godina sazidan novi zvonik, odvojeno od crkve, a zvonik na krovu crkve je srušen. Na mjestu današnjeg zvonika izgrađena je 1551. godine zavjetna crkvica sv. Fabijana i Sebastijana, koju je kako legenda priča, narod sagradio u roku od 24 sata, da bi se zaštitio od kuge, koja je u to vrijeme u nekoliko navrata harala ovim krajem.
Nema podataka kada je sagrađena Stolna crkva.
Na vanjskoj strani zapadnog zida crkve uklesana je godina 1520. Vjeruje se da je to godina obnove ili dogradnja crkve, jer se pouzdano zna da je u Novom za vrijeme donošenja Vinodolskog zakona već postojala crkva.
Stolna crkva građena je u stilu bazilike s tri broda.
U Stolnoj crkvi sačuvane su iz druge polovice 17. stoljeća drvene izrezbarene korske klupe, vrhunsko djelo drvorezbarske vještine posljednjeg razdoblja vladavine knezova Frankopana.