Prije točno 410 godina Novi je potresao događaj koji je trajno upamćen i sačuvan u narodnoj pjesmi koja se upornim prenošenjem uspješno sačuvala do današnjega dana. Radi se o mletačkom napadu i uništenju Novoga grada, događaja koji je sačuvan u narodnoj pjesmi „Mlečići popališe Novigrad“.  Međutim, ovaj događaj ne spada u red onih maglovitih legendi iz zaboravljenog vremena koji je sačuvan samo u pjesmi, već ga jasno pronalazimo opisanoga u više onodobnih povijesnih izvora.

Prema ovim izvorima, uništenje Novoga nije bila ničim izazvana povijesna epizoda, a osnovni razlog je, naravno, bio političke prirode. Gotovo osamdeset godina trajao je neobjavljeni rat između Mletačke Republike s uskocima „vinturinima“. Nakon neuspješnih pregovora koji su trajali koliko i sami sukob, Mlečani su se odlučili trajno riješiti uskoka. Početkom kolovoza 1615. godine oni prekidaju sve diplomatske veze s Austrijom i pripremaju se za ratni pohod. Kao prvi veći zadatak mletački vrhovni zapovjednik mornarice Lorenzo Venier dobiva naredbu za napad na Novi grad. Naš Novi nije odabran nasumce. Frankopani su već desetljećima dopuštali boravak uskoka u njemu i njihove pohode protiv Mlečana čime je stekao neslavnu reputaciju „uskočkog gnijezda“. Također, bio je dovoljno velik da se proglasi strateškim vojnim ciljem, a dovoljno malen da je njegovo osvajanje bilo ostvarivo.

Krajem kolovoza 1615. godine na otoku Krku prikupljena je flota od šest galija i 36 manja naoružana broda s oko 2000 ukrcanih vojnika s podrškom topništva. Priliku za napad Mlečani nisu dugo čekali jer se uskoro „ban Mikula“ Frankopan s najvećim dijelom svojih Novljana uputio u Otočac kojeg je trebalo utvrditi i obraniti od očekivanog turskog napada.

Saznavši da je grad prazan providur Venier  pokrenuo je svoju flotu i u noćnim satima 29. kolovoza napao Novi. Mletačka vojska iskrcala se na obalu i napala južne bedeme grada pokušavši ih prevladati s ljestvama. Istovremeno su iskrcali topove i s istočne strane napadali kaštel i Vela vrata. Malobrojna novljanska posada odmah je prihvatila borbu na gradskim bedemima, ali dok je posada na južnom bedemu odbijala napade, dio mletačkih vojnika primakao se Malim vratima koju malobrojna posada nije nadzirala. Neopaženi, Mlečani su postavili dvije „petarde“ – mine stožastog oblika namijenjene za  probijanje vrata. Eksplozija ih je uspješno probila i kroz otvor su prodrli višestruko brojniji napadači. U neravnopravnoj borbi zapovjednik grada je ranjen i zarobljen s nekolicinom svojih boraca.

Nakon upada uslijedila je sustavna pljačka, paljenje i uništenje, a život je izgubilo između 30 i 40 Novljana.

Manja grupa mještana, skupa s nekoliko senjskih uskoka i župnikom, uspjela se utvrditi u staroj pravokutnoj kuli Turnac. Mlečani su pokušali ovladati  njome te su bezuspješno jurišali na nju nekoliko puta, ali uzalud.

Vijest o napadu na Novi ubrzo se pronijela diljem Primorja. U uskočkom Senju na brzinu je skupljena ekspedicijska snaga koja je već u prijepodnevnim satima krenula prema Novom. Saznavši za to Mlečani su napustili opsadu Turnaca i započeli s povlačenjem. Do tog trenutka poplijenili su i popalili čitav grad i luku, posjekli vinograde i uništili solanu, a zarobljenike odveli sa sobom brodovima.

Ipak, osveta je brzo uslijedila  provalama i uništenjem mletačkih posjeda u Istri što se ubrzo pretvorilo u strahotni trogodišnji Uskočki rat.

Više o ovom događaju i dobu u kojem se odvio te koliko se povijesna istina podudara s predajom sačuvanom u narodnoj pjesmi, možete pogledati od 10. studenog 2025. godine u Narodnom muzeju i galeriji Novi Vinodolski.