Stoljeća povijesti i gradnje hrvatskog identiteta
Povijest obitelji Mažuranić počinje još 1360. godine u Splitu, a prvi dokumenti spominju se oko 1550. godine gdje se navodi ime Ivana Mažuranića, čiji je sin živio u Novom Vinodolskom. Od ratnika, do poljoprivrednika i seljaka, Mažuranići su došli do ugledne, obrazovane građanske obitelji. Kroz obitelj Mažuranić gradio se hrvatski identitet i suvremena povijest.
U Novom Vinodolskom, u staroj novljanskoj obitelji Mažuranić, u braku Ivana Mikule Mažuranića Petrovog, pismenog novljanskog starješine, pučkog suca, i Marije rođene Ivić porodilo se pet sinova:
Trojica braće Ivan, Antun i Matija svojim radom i postignućima obilježili su 19. stoljeće i ostavili vrijedne tragove u hrvatskoj povijesti, te dali izuzetan doprinos razvoju hrvatske politike, znanosti, kulture i umjetnosti. Posebno je značajan Ivan pjesnik, ban i tvorac moderne hrvatske države.
U ulici Antuna Mažuranića u Novom Vinodolskom nalazi se rodna kuća braće Mažuranić. Danas se u dvorištu kuće održavaju brojne kazališne predstave kao i ljetno kino. Nema Novljanina koji nije ponosan na obitelj Mažuranić. Tako je Ivanu Mažuraniću posvećen i najstariji trg u Novom Vinodolskom, na kajem se nalazi njegov kip, a tijekom godine se održavaju brojne književne večeri i manifestacije posvećene ovoj slavnoj obitelji.
Jezikoslovac, gramatičar i leksikograf Antun Mažuranić rođen je 13. lipnja 1805. u Novom Vinodolskom. Bio je hrvatski preporoditelj, sudionik narodnog preporoda te jedan od osnivača Matice ilirske. Postavio je temelje hrvatskoj modernoj akcentologiji, dijalektologiji i tekstologiji.
Školovao se u Rijeci i Zagrebu završivši pravo i filozofiju. Od bana Jelačića postavljen je banskim povjerenikom za Vinodol (1848 –1850), sa sjedištem u Novom Vinodolskom, a 1861 – 1868. ravnatelj je gimnazije u Rijeci.
Uređivao je Danicu ilirsku te izdao školske udžbenike Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike i Slovnica hèrvatska, a s bratom Ivanom objavljuje rječnik uz izdanje Gundulićeva Osmana.
Ipak njegovo najvažnije djelo je kritičko izdanje glagoljaškog Vinodolskog zakona, gdje je opisao vinodolsku čakavštinu i postavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji. Objavio je i rad O važnosti akcenta hrvatskoga za historiju Slavjanah u kojem je dao znanstveno utemeljene zaključke o odnosu čakavskog i štokavskog te čakavskog i ruskog izgovora.Odlikovan je ruskim odličjem Reda sv. Vladimira, čime je stekao pravo na rusko plemstvo.
Ivan Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom 1814. godine. Bio je pjesnik, jezikoslovac, političar i veliki reformator. Smatra ga se jednom od najvažnijih osoba u Hrvatskoj u 19. stoljeću.
Od 1873. do 1880. bio je hrvatski ban, prvi ban pučanin (neplemić). Njegovo banovanje bilo je vrijeme brojnih reformi kojima je poboljšao hrvatsko pravosuđe, političku upravu i školstvo. Uvedena je odgovornost bana (vlade) Saboru, dioba sudstva i uprave te neovisnost sudaca, moderna upravna organizacija, racionalnija sudbena organizacija i racionalniji kazneni postupak, sloboda tiska i porotno suđenje, uređeno je pravo na javno okupljanje, donesen je zakon o zavičajnoj pripadnosti, liberaliziran izborni postupak, uvedeni su zametci nekih javnih služba (statistička služba, javno zdravstvo, unaprjeđenje poljoprivrede), te je uvedeno obvezno četverogodišnje školovanje. Ivan Mažuranić jedan je od najzaslužnijih za modernizaciju Hrvatske.
Kao književnik poznat je po svom povijesnom epu Smrt Smail-age Čengića iz 1846. godine, jednom od najvažnijih djela hrvatske književnosti polovice 19. stoljeća. Ep dramaturški efektno opisuje suvremene događaje u susjednoj Crnoj Gori, smrt hercegovačkog tiranina Smail-age. Djelo je doživjelo više od 150 izdanja i prevedeno je na nekoliko stranih jezika.
Iako se kratko bavi pjesničkom radom stvara stihove i rečenice o kojima i danas govorimo. Iza sebe ostavlja genijalnu nadopunu XIV. i XV. pjevanja Gundulićeva „Osmana” 1844. godine. Tvorac je i prve političke proze “Hrvati Mađarom”.
1817. godine u Novom Vinodolskom rodio se Matija Mažuranić, poduzetnik, putopisac i graditelj. Matija Mažuranić imao je veliki značaj za Novi Vinodolski. Od 1856. godine postaje načelnik ili glavar Općine Novi te u tom periodu poduzima brojne radove na popravcima cesta i mostova, gradi cestu uz more od Lukovica do Mela, započinje gradnju Vele rive (lukobrana luke) te gradi most na Ričini. 1868. godine gradi cestu Sv. Juraj – Krasno, a 1869. trasira Rudolfinsku cestu od Pletenog ka Ogulinu, koju gradi 1870 – 1874. godine. Na prijevoju iznad Breza u stijenu je dao uklesati natpis BANSKA VRATA – IZVEO MAŽURANIĆ – 1872. Cesta nije od većeg prometnog značaja, ali je omogućila iskorištavanje šuma Velike Kapele.
Također, Matija Mažuranić poznat je i kao vrhunski putopisac. 1842. godine napisao je Pogled u Bosnu, putopisni „biser hrvatske proze” kako ga je nazvala kritika. U trenutku pojave Pogled u Bosnu predstavljao je vrhunac hrvatske književne umjetnosti riječi. Putujući u Bosnu Mažuranić je na pučki način, bez ikakvih pobuda sa strane ili literarnih utjecaja, kao dobar poznavalac narodnog stvaralaštva, napisao djelo koje se čita i kao pustolovina i kao realistički prikaz doživljenoga i viđenoga. U tom se putopisu isprepleću autorovi pogledi na odnose između Turaka i Bošnjaka, islama i kršćanstva, ali i razmišljanja o svakodnevnici života, smrti i ljubavi.
