Skriveni dragulji zaleđa Novog Vinodolskog
Gledajući s mora, velik je taj naš Novi. Proteže se na jugoistoku skroz do Sibinja. Resi ga i najveća šuma u Županiji. U ljetnim mjesecima može se pobjeći u Breze, Krmpote, Donji i Gornji Zagon, Ledenice – mjesta koja su se ugnijezdila u zaleđu Novog.
Ono što uvijek oduševljava su prekrasni vidikovci koji se otvaraju penjući se prema nekim od spomenutih mjesta.
Onaj sa ledeničke Gradine je posebno romantičan.
Konfiguracija Vinodolskog primorja, razvijenost morske obale i bogatstvo planktona kao preduvjet morske faune ukazivalo je stanovnicima Vinodola put za njihov opstanak i razvitak. Samo morsko dno omogućavalo je rast i razvitak morskih riba. Ono obiluje s dovoljno morskih pašnjaka tzv. brakova. Pjeskovito dno pogoduje životu i rastu plemenite bijele ribe i rakova. Ove prirodne osobitosti zapazili su stanovnici Vinodola već prigodom doseljenja i započeli su iskorištavati to morsko bogatstvo. Oni doduše nisu imali razvijene ribarske vještine ali su po doseljenju zatekli sposoban i hrabar narod ilirskog plemena, Liburne. Od njih su naučili plivati, veslati, broditi, ribariti.
Devet kilometara južno od Novog smjestila se Klenovica. Upravo je to pravo malo ribarsko mjesto koje je svomu ribaru i moru odalo veliku počast. Za Klenovara more je jednako život. O tome najbolje svjedoči spomenik živućem ribaru u luci. Danas je Klenovica već poznatija kao turističko mjesto, idealno za odmor i rekreaciju čija je osnovna karakteristika čistoća mora i pejzaža. Naselje Klenovica obuhvaća i raštrkane zaseoke Cvitkovići, Kalanji, Miletići, Kula–Komadine i Žrnovnica.
Jedan od najstarijh zapisa, dokumenata gdje se spominje Klenovica je konac 14 st. i to u Statutu senjskom od 1388.gdje je zabilježeno da se međe grada Senja protežu do Suhe Kozice.
Žrnovnica kao zaseok u sastavu naselja Klenovica se spominje 1455.godine, točnije da se pod Ledenicama nalaze mlinovi u Žrnovnici. U Žrnovnici ponornica utječe u more te su se nekada ondje zbog čistoće mora uzgajale dagnje, kamenice i srebrni losos.
U prošlosti, sudeći po broju tunolovki, tunolov je bio najvažniji način ribolova ovog područja. O tome svjedoče ponovno vraćene tunera koje su pedesetih godina bile uklonjene. One su simbol tog teškog života ribara i pomoraca. Jedna od njh se nalazi na otočiću Sv. Antona koji se doima kao poluotok jer su put do njega mještani nasipali ogromnim grotama kamenja. Na taj način klenovarske plažice kao da su dobile i svojevrsnu zaštitu od udara mora i jake bure koja ovdje zna izuzetno jako puhati u zimskim mjesecima.
Vegetaciju karakterizira ogoljelost terena s enklavama degradiranih kraških šumica klena, hrasta medunca, bijelog i crnog graba i crnog jasena. Osjetit ćete i miris crnog bora koji je u ovom području umjetno podignut. Klenovicu sa sjeverne strane čuva šumovito zaleđe, a turiste mame izletišta u području Krmpota. Ako vas put nanese, svakako nemojte propustiti razgledati i zaleđe s prekrasnim vidikovcima koji će vas sasvim sigurno osvojiti.
Šetnica uz more povezuje Klenovicu sa susjednim mjestom Smokvica. Uz samu morsku obalu 12 kilometara od Novog, ispod Jadranske magistrale i krmpotskog planinskog masiva Kapele, smjestilo se naselje Smokvica. Sastav i oblik tla Smokvice i njene okolice ima sve karakteristike hrvatskog krša protkanog oskudnom vegetacijom koja se blagim padinama spušta do samoga mora.Zbog poroznosti tla iz viših predjela krmpotske visoravni spušta se obilje poniruće pitke vode koja u obliku vrulja kroz propusne slojeve krša izbija na mnogim mjestima uz more što je prema povijesti bilo presudno za naseljavanje mjesta.
Tu se susreću topla primorska i hladna planinska klima, posebno u zimskim mjesecima stvarajući izuzetno zračno strujanje i jak vjetar posebno u smjeru istok –zapad. Ostala morska strujanja pogoduju ljubiteljima jedrenja.Ljeti je Smokvica u ozračju blagog i ugodnog mediteranskog podneblja s toplim sunčanim danima čiju temperaturu ublažuje povjetarac s mora. More je ovdje kristalno čisto, a za tu čistoću zaslužne su mnogobrojne vrulje- izvori. Smokvica je za razliku od ostalih obližnjih naselja krmpotskog kraja ,jedno od mlađih mjesta u kojem je kontinuitet ljudske postojanosti počeo polovicom 17.st. Dokaze o životu i prvom naseljavanju Smokvice daju nam i dan danas sačuvane kamene ograde i ostaci kamenih kuća na tom području prema Klenovici i Krmpotama(Bačić zidine , Vinkove zidine), kao i ostaci zidina nekadašnje luke Čardak, oko 1,5 kilometara uz more južnije od Smokvice prema Senju.
Mjesto je navodno dobilo ime po mediteranskoj voćki smokvenici (smokvi, Ficus Carica) koja je uz vinovu lozu nekada bila najznačajnija voćka našeg primorja. Ova biljka se u staro vrijeme na veliko rasadila tako i na prostoru Smokvice pa su pojedine obitelji u jesen znale imati i do dvije tone ovog sočnog i slatkog ploda. Za one koji žele uživati samo u čaroliji čistog mora, laganog ljetnog povjetarca, nedirnute prirode ovo je najbolje odredište.
Vozeći se Jadranskom magistralom od Novog prema Senju, dva kilometra jugoistočno od Novog smjestilo se malo turističko mjesto Povile.
Mjesto zrači kristalno bistrim morem, prekrasnim borovim kampom na početku kojeg se smjestila mala crkvica sv. Magdalene. Upravo ta ispupčena rtina dobila je naziv Punta Mandalena. Mjesto je to vesele posebnosti koja opaja mirisom smolaste borovine okupane čipkom morske pjene. Ovo je raj za one koji vole kampirati. Na ovome mjestu u hladu borove šume tik do mora, daleko od gradske vreve gotovo da će se svatko osjećati robinzonski. Na sve strane puca prekrasan pogled kako se zemlja i more sljubljuju. Dugačka šetnica s jedne strane vodi u Muroskvu prema Novom, a drugi rukavac šetnice vodi prema maloj mjesnoj lučici za privez plovila. Prije lučice nalazi se plaža kamenih oblutaka. Po površini vode primjećuju se koncentrični krugovi koji ukazuju na mjesto brojnih izvora vode. Probijajući se kroz kamen, voda je pronašla svoj put i izvire upravo ovdje. Ako ste žedni, slobodno utažite žeđ. I kupanje na ovom mjestu za vrijeme ljetnih vrućina pružit će izniman doživljaj, a posebno ugodno osvježenje. Od lučice protežu se male uređene plažice. Povile s južne strane završavaju naseljem Dugno iz kojega se pruža pogled na susjednu Klenovicu.
Ako pak poželite prošetati sjevernom stranom Povila,iznad magistrale doživjet ćete i neke dijelove netaknute prirode, naići na suhozide, tzv. gromače kojima su prije ljudi ograđivali svoje posjede, a poneko dvorište posjetit će vas na talijansku Toskanu.
Ne zna se točno kada je sagrađen ledenički grad i naselje oko njega. Možemo pretpostaviti da je tu mogla biti kakva ilirska gradina ili rimska vojnička postaja. Tu pretpostavku potkrepljuje plodno Ledeničko polje s izvorom pitke vode podno Gradine, te blizina mora s dobrim lukama. U starim Ledenicama pronađeno je nešto rimskog novca, a u Povilskoj Dragi pronađene su rimske amfore 1961. godine. Za vrijeme vladavine Rimljana ledenički kraj je bio dio rimske Liburnije. Preko ledeničkog područja prolazila je rimska cesta iz Tarsatice(Rijeke) za Seniu (Senj) i dalje za Dalmaciju. Ostaci te rimske ceste još se i danas vide u blizini Ledenica, a poznati su kao „rimski put ili rimska cesta”.
Sa sigurnošću znamo da su Ledenice postojale u 13. st. ,po predstavnicima koji su bili nazočni kod potpisivanja Vinodolskog zakona 1288., najstarijeg pravnog kodeksa u ovom dijelu Europe. U 13.st. ledenički kraj je pripadao staroj hrvatskoj knežiji vinodolskoj, te je u njoj bila posebna općina. Stolovali su tu Frankopani i Uskoci. Veliki otpor Ledeničani su pružali turskim najezdama u 15. i 16. st. Kao krajiška utvrda imale su veliku važnost za obranu Primorja, bile su ključ Vinodola.
Ledenice su sagrađene na teško pristupačnom terenu. Na vrhu kamenitog brijega nalaze se ostaci tvrđave koju nazivaju Gradina, od nje na brijegu prema moru nalazilo se mjesto (grad), a sve je to bilo opasano jakim zidinama s trijemovima po kojima se moglo hodati, kulama na kutovima, te mnogobrojnim puškarnicama. Neposredno nakon ulaza u grad s lijeve strane nalaze se ostaci nekad župne crkve. Crkva je bila posvećena sv. Stipanu Prvomučeniku. Bila je ruševn, ali se u svojoj strukturi održala sve do 1988. godine kad se srušila. Prvi dio crkve bio je sazidan u romaničkom stilu, a ostatak sakralne građevine bio je dozidan u gotskom. U neposrednoj blizini crkve sv. Stipana naleze se ostaci plovanske kuće (župni dvor), a na sve strane ostaci obiteljskih kuća. Očito je da su to sve bile male primorske kamena kuće. U nekim kućama vidljivi su tragovi obzidanog ognjišta. Prozori su bili vrlo maleni, na nekim kućama slični puškarnicama, što ukazuje da je kompletno naselje bilo uključeno u obranu i da se u starim Ledenicama živjelo po vojnim pravilima. Postoje ostaci 74, a po nekima 72 takve kuće.
Kada se od Gradine spustimo otprilike 140 metara do zaravni, desno se nalazi staro groblje s ostacima kapelice sv. Jurja koju biskup Glavinić spominje 1695. godine. Ono što je specifično i vrlo interesantno za ovo groblje je njegov kružni oblik kojeg zatvara kameni suhozid. Groblje odavno nije u upotrebi. U groblju se nalaze kameni nadgrobni spomenici većinom iz kraja 19 st. To posljednje počivalište nikada nije arheološki istraženo ali mora biti veoma staro i korišteno je u kontinuitetu do početka 20 st. Ukop pokojnika obavljao se u kapeli sv. Jurja u obiteljske grobnice i oko kapele. Ako se vratimo na zaravan pred nama će se ukazati krivudava cestica koja vodi na jedan od najljepših ledeničkih vidikovaca. Čudesan pogled na okolicu, more i golemi krš, govori o veličini i snazi prirode. Nije čudno da je ovo mjesto inspiriralo i velikog književnika Augusta Šenou da napiše Kuginu kuću, kada je razgledao mjesto. U daljini naziru se Povile i Klenovica, mala živopisna primorska mjesta koja svoje dražice i uvale velikodušno prepuštaju mnogobrojnim turistima u ljetnim mjesecima.
Ledenice su danas primorsko mjesto kojim dominira crkva Majke Božje Karmelske i do nje župni stan u stilu bidermajera iz 1827. Glavni oltar potječe iz 1715. godine, posvećen je bezgrešnom začeću blažene djevice Marije. Radi se o vrijednom djelu nastalom pod utjecajem barokne umjetnosti. Već početkom18. st. ledenički je plovani nazivaju crkvom. Crkva Majke božje Karmelske bila je pod patronatstvom austrijskih careva, te je uz njihovu pomoć sagrađena plovanska kuća 1826.Osim crkve, koja je najveća arhitektonska zanimljivost mjesta, vrijedno je vidjeti izvor pitke vode Dobra.Taj se izvor nalazi na rubu Ledeničkog polja ispod same gradine. Poput prave oaze djeluje Ledeničko polje oko kojega se na sve strane uzdižu brežuljci i brda. Kućice kao da lebde nad tim zelenim idiličnim poljem. Danas su Ledenice itekako atraktivne za lovni i izletnički turizam.
Na obrancima Kapele, a svega 7 km udaljenosti od Novog Vinodolskog smjestio se Donji Zagon. Naselje koje i u najtoplijim danima ljetnih vrućina pruža posjetiteljima ugodno osvježenje. Ruralno naselje posljednjih se godina okreće i ka gradnji sve popularnijih kuća za odmor, popularizirajući tu mirnu, gotovo seoski idiličnu sredinu.
U naselju aktivno djeluje i nekoliko OPG-ova, a za ljubitelje boćanja kao tradicionalnog mediteranskog sporta stoji na raspolaganju natkriveno boćalište. Centar društvenog života naselja vrti se oko Crkve sv. Antona ispred koje se u ljetnim mjesecima održavaju i zanimljive manifestacije.
Krmpote je naselje smješteno iznad Klenovice. Obiluje prekrasnim krajolikom, ljekovitim biljem, vidikovcima (Kuk i Sviba), uređenim Nebeskim labirintima te staklenom kapelicom u selu Omar.
Danas, Krmpote postaju sve atraktivnije mjesto za život, i to mlađem stanovništvu, a netaknuta priroda, svjež i čist zrak, blizina planinarskih staza, te istovremeno plaža i mora u naseljima Smokvica Krmpotska i Klenovica, karakteristike su zbog kojih je u ovaj kraj dolazi sve više turista.
Naselje Breze nalazi se u brdskom području na otprilike 800 metara nadmorske visine uz prometnicu Novi Vinodolski – Jezerane – Jasenak. Breze su poznate po drvnoj industriji, a u posljednjih nekoliko godina postale su izuzetno atraktivno mjesto za odmor. Priroda i svjež zrak, odmak od gužve i ljetnih vrućina, a opet blizina mora i sunce, dobitna su kombinacija za bijeg od svakodnevice i godišnji odmor svakog modernog čovjeka. Karakterizira ih i blizina brojnih izletišta, vidikovaca, biciklističkih staza, mogućnost lova.
Na tom području sniman je serijal filmova o Winnetou te se u samom mjestu nalazi i indijansko Winnetou selo. Smještaj vam osiguravaju brojni domaćini u prekrasnim planinskim kućicama.
Obzirom na blizinu mora sa jedne strane te veliku nadmorsku visinu idealno je mjesto za boravak osoba sa dišnim problemima.
Skrenete li iz sela Bater ulijevo proći ćete starim primorskim selima Krasnica, Kal, Trbotinj, Valač i Plužnice, zaseocima naselja Gornji Zagon koje se smjestilo na udaljenosti svega 15 km od Novog Vinodolskog. Naselje se nalazi na 760 metara nadmorske visine i prostire se na površini od 28,22 km². Nažalost, iseljavanje ovog kršnog kraja započelo je još u 20. stoljeću te danas naselje ima tek nekoliko stanovnika. Upravo iz tog razloga potomci domicilnog stanovništva sagradili su u zaseoku Plužnica kapelicu svetog Antona kako bi ju ostavili u zavjet svojim potomcima te su joj i dali ime po svecu kojeg su štovali njihovi predci, svetom Anti.
U današnje vrijeme naselje se sve više okreće turizmu odnosno ljudi se vraćaju svojim korijenima te su obnovljene brojne ruralne kuće i imanja. Želite li miran odmor u šumskom okruženju, a nadomak gradske vreve Gornji Zagon je pravo mjesto za vas.
Uz prometnicu Novi Vinodolski – Jezerane na prostoru prijelaznih padina, 12 km od Novog Vinodolskog, smjestilo se naselje Bater. Naselje se nalazi na 500 metara nadmorske visine, a razvilo se u smjeru poljoprivrede i stočarstva te time povezanu proizvodnju domaćih prehrambenih proizvoda. Naselje se sve više okreće i prema turizmu te danas možete potražiti smještaj u nekoliko kuća za odmor. Priroda, svježi zrak te istovremeno blizina mora sigurno su dobitna kombinacija za bijeg od svakodnevnice i pravi odmor.
