Sakralni objekti

Stolna crkva sv. Filipa i Jakova i zvonik

Nad starim dijelom Novog Vinodolskog, na visoravni kamene litice, koja se okomito spušta prema moru, ističu se 36 metara visok zvonik i Stolna crkva sv. Filipa i Jakova.

Stara crkva imala je sve do 1909-1911. godine zvonik na krovu crkve. Tih je godina sazidan novi zvonik, odvojeno od crkve, a zvonik na krovu crkve je srušen. Danas je Novi Vinodolski prepoznatljiv upravo po vizuri kojom dominira visoki, bijeli zvonik.

Na mjestu današnjeg zvonika bila je izgrađena 1551. godine zavjetna crkvica sv. Fabijana i Sebastijana, koju je kako legenda priča, narod sagradio u roku od 24 sata, da bi se zaštitio od kuge, koja je u to vrijeme u nekoliko navrata harala ovim krajem.

Današnja stolna crkva građena je u stilu bazilike s tri broda. Na vanjskoj strani zapadnog zida crkve uklesana je godina 1520. kombinacijom arapskih i rimskih brojeva, a zatim glagoljicom. Vjeruje se da je to godina obnove ili dogradnja crkve, jer se pouzdano zna da je u Novom za vrijeme donošenja Vinodolskog zakona već postojala crkva.

U crkvi se pred velikim oltarom nalazi grobnica modruškog biskupa Kristofora Dubrovčanina (Petančića), koji je sa svojim kaptolom pobjegao s Modruša pred Osmanlijama, te u Novom Vinodolskom našao utočište. Tu je i umro 1499. godine. Grobna ploča je od mramora i na njoj je biskupov lik s latinskim natpisom. Desno od oltara je grobnica biskupa Ivana Krstitelja Caballinija, a lijevo biskupa Ivana Krstitelja Ježića. Iznad vrata sakristije stoji reljefni grobni spomenik kanonika opata Nikole Mrzljaka, generalnog vikara Modruške biskupije za biskupa Ježića. Na bočnom oltaru nalazi se drvena gotička madona iz 15. stoljeća.

U Stolnoj crkvi sačuvane su i drvene izrezbarene korske klupe iz druge polovice 17. stoljeća. Klupe su vrhunsko djelo drvorezbarske vještine posljednjeg razdoblja vladavine knezova Frankopana. Oltari su građeni u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu.

Crkva sv. Trojice

U staroj jezgri Novog Vinodolskog nalazi se crkvica svete Trojice. Crkva je dobro očuvana, a pripada klasičnom gotičkom stilu građenja. Jednobrodnoga je tlocrta s pravokutnom apsidom. Presvođena je šiljastim kamenim svodom te nema istaknutih rebara ili pojasnica. Građena je od klesanoga kamena slaganoga u horizontalne redove. Kameni okviri prozora i vrata te mali zvonik tipa preslice sačuvani su u originalu, a djelomično su sačuvane freske koje se mogu datirati u prvu polovicu 15. stoljeća kada je sama crkva i sagrađen.

U crkvici je uređena i izuzetno vrijedna muzejska zbirka sakralnih izložaka. Među ostalim vrijednim izlošcima treba istaknuti da se u toj zbirci mogu pogledati Prvi novljanski brevijar iz 1459. godine, Novljanski misal iz 1474. godine kao i Drugi novljanski brevijar iz 1494. godine te srebrni relikvijar u obliku poprsja sv. Ursule. Zbirka je otvorena za razgled u ljetnim mjesecima.

Prema tvrdnji prof. dr. Radmile Matejčić, ova crkvica pripada kategoriji gradskih kapelica. Crkvica je svakako vrijedna posjeta, a osim vrijedne sakralne zbirke posebnost joj daje i mreža krivudavih uličica i kuća koje ju okružuju i vode do nje.

Crkva Blažene Djevice Marije i ostaci Pavlinskog samostana

U neposrednoj blizini novljanske luke, na poluotoku Glavica vide se ostaci samostana fratara reda sv. Pavla pustinjaka, poznatih pod imenom “pavlini”, koje je narod nazivao “bijelim fratrima” jer im je odjeća bila od bijele tkanine.

Uz samostan se nalazila crkva Blažene Djevice Marije na Ospi. Naime, taj predio se u zemljišnim knjigama naziva Osap. Malo je pisanih dokumenata sačuvano o povijesti crkve i samostana, no njihova je gradnja svakako vezana uz knezove Frankopane, naročito uz kneza Martina. Isti knez potvrdio je 10. prosinca 1446. oporuku Mihovila Župana, kojom imenovani ostavlja svoj posjed crkvi BDM, pa je taj dokumenat uvjerljiv dokaz da je crkva već postojala 1446. godine.
Samostan je imao svoju luku, koju je narod nazivao “fratarski porat”.
Na prostorima nekadašnjeg samostana i crkve formiralo se novljansko groblje, koje se i danas koristi.

Crkvica sv. Marina

Udaljen tek 205 metara od obale “usidrio” se pred Novim otočić San Marino. Ono što se na otočiću posebno ističe je crkvica Svetog Marina koja datira iz vremena gotike. Crkvica je dobila ime po sv. Marini, tj. Marini svetici koja je živjela kao redovnik. Pri dataciji pomaže i činjenica kako se njeno štovanje proširilo Venecijskim utjecajem pri kraju 13. i u 14. stoljeću.

Crkvica je izgrađena u 17.-18. st. na temeljima starijeg objekta, a 1818. godine je obnovljena. Pregledom prostora oko crkvice vidljivi su tragovi starije crkve s polukružnom apsidom, zidane od pravilno poredanoga klesanog kamena. Otkriveni tragovi zidova koji su ležali na južnom bočnom zidu daju naslutiti kako je riječ o većoj građevini nego što se originalno mislilo.

U prostoru predvorja novije crkve otkriveni su dijelovi ulaznoga praga i pročelja starije crkvice. Crkvica je presvođena kamenim svodom, zidana nepravilnim lomljenim vapnencem s rustično izvedenim ulazom i malom preslicom za zvono na pročelju.

Ono što je posebno značajno je u temeljima crkve pronađena mramorna ploča (stela) iz 4. stoljeća s natpisom u čast rimske carice Helene, koju je podigao namjesnik Dalmacije Flavius Julius Rufinus Sarmentius. Ploča se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Crkvica s otokom čini ambijentalnu cjelinu te je na neki način simbol grada.

Kapela svete Lucije

Na samom zapadnom ulasku u Novi Vinodolski, tj. na području današnjeg Wyndham Grand Novi Resorta sakrila se mala, ali dobro očuvana i obnovljena kapelica sv. Lucije. Kapelica sv. Lucije izgrađena je kao ladanjska kapela i u nju se svojedobno hodočastilo na blagdan te zaštitnice vida svakoga 13. prosinca.

Kapelica ima jednostavan pravokutni tlocrt s polukružnom apsidom. Nad središtem pročelja kapelice uzdiže se mala preslica za zvono gotičkog oblika s glagoljskim natpisom iz 1493. godine. Pretpostavlja se da je to datum njene obnove tj. nadogradnje kapelice i izgradnje novog znatno višeg svoda. Tijekom godina kapelica je bila više puta obnovljena i dograđivana.

Ono što posebno očarava je veliki zeleni pojas i drvored koji ju okružuju te zajedno sa intimnom rasvjetom daje kapelici posebni romantični šarm.

Crkvica svetog Nikole

Uz samu obalnu šetnicu na Obali Petra Krešimira IV tek 30-ak metara od mora smjestila se crkvica svetog Nikole.
Dijelovi danas vidljivih izvornih struktura ziđa i tlocrtne karakteristike odaju nam srednjovjekovno podrijetlo crkvice, ukupne dužine 9,80 m, širine 5,40 m, s polukružnom apsidom svetišta. Ulazni okvir vratnica napravljen je od različitih spolija, sa spoliranim malim polukružnim rasteretnim lukom uzidanim povrh grede nadvratnika. U rasteretnom luku nalazi se prikaz svetog Nikole, zaštitnika pomoraca i ribara po kojem je crkvica dobila ime.
Crkvica je prošla više obnova, kako kroz srednji vijek, tako i kasnije.

Kapela svetog Križa

Na brdu Kalvarija smjestila se zavjetna kapela muke Isusove ili Kapela sv. Križa. Kapelu je 1860. godine dao sagraditi Ivan Maričić – Ponjavar – Rokin, kao posjednik i vlasnik mlina, ispunjavajući tako zavjet dan za ozdravljenje bolesnog sina. Kapela zajedno sa 12 postaja (malih kapelica) koje vode do nje simbolički prikazuje Kristov križni put. Svake godine na Veliki petak u procesiji križnog puta na kapelici se okuplja velik broj mještana.
Budući da je kapela izgrađena na brdu s nje se pruža očaravajući pogled na Novi Vinodolski.

Kapela svetog Ivana

U naselju Krasa smjestila se kapela svetog Ivana Krstitelja iz 17. st. Kapela je obnavljana u više navrata počevši od 1807. godine. Svake godine 24.06. na blagdan sv. Ivana Krstitelja u kapeli se održava sveta misa.

Kapela svetog Kuzme i Damjana

Na istaknutoj zaravni iznad Velikog polja u Novom Vinodolskom dominira kapela svetog Kuzme i Damjana. Kapela pripada kategoriji prigradskih ladanjskih kapela. Većina arhitekture kapele ukazuje kako se radi o romaničkoj građevini, no visoki svod je najvjerojatnije nastao u kasnijoj obnovi tijekom gotike.

Kapela je jednobrodna s polukružnom apsidom svetišta. Okvir vrata i trijumfalni luk svetišta izrađeni su od fino klesanog kamenja i imaju polukružan oblik. Kapela nema prozorskih otvora osim uskog prozorčića u apsidi.

Nadgrobni spomenik s prikazom biskupske mitre služi kao ploča oltarne menze čija je baza u nekom trenutku naknadno proširena. Prema analizi arhitektonskih elemenata smještamo ju u 13. ili prvu polovicu 14. stoljeća, no prvi spomen u povijesnim izvorima nalazimo tek 1459. godine.
U blizini kapele nalaze se ulomci antičke keramike.

Kapela sv. Marka

U središtu Novljanskog polja, usred mirnog zelenila uzdiže se kapela sv. Marka. Kapela je prošla nekoliko obnova, ali prema tlocrtu je već vidljivo kako se radi o originalno romaničkoj građevini. Nažalost kapela je danas zapuštena.

Ima jedan brod s polukružnom apsidom. Jedini sačuvani otvor nalazi se na južnom
zidu te je najvjerojatnije nastao u kasnom srednjem vijeku. Okvir ulaznih vrata iznad sebe ima
polukružan nadvoj. Trijumfalni luk je također polukružan.

Od baze oltara ostalo je samo udubljenje na mjestu gdje se nalazio. Najstariji spomen u povijesnim izvorima potječe iz 1462. godine gdje se govori o sv. Marku u Ponikvah.

Kapela sv. Martina

Na jugoistočnom dijelu Novljanskog polja nalaze se ostatci kapele svetog Martina. Ziđe kapele djelom je očuvano do potkrovnog vijenca, a posve je očuvana apsidalna polukalota.

Tijekom vremena kapela je nekoliko puta bila obnovljena i dograđivana. Tijekom nadogradnje povišen je pod kapele, zazidan je izvorni otvor, a u djelu apsidalnog plašta u pravcu jugoistoka otvorena su dva nova prozorčića u obliku puškarnica tako da kapela od početka 16. stoljeća dobiva i funkciju obrambene postaje. Tijekom kasnijih stoljeća kapela je bila središte posjeda novljanskih pavlina.

Crkva Majke Božje Karmelske

U Ledenicama, malom primorskom mjestu sa svega 200-tinjak stanovnika, smjestila se župna crkva Majke Božje Karmelske i do nje župni stan u stilu bidermajera iz 1827. godine. Crkva je sagrađena 1682. godine, a 1810. godine je proširena. Obnavljana je u više faza.

Glavni oltar u crkvi potječe iz 1715. godine. Oltar je posvećen bezgrešnom začeću blažene djevice Marije. Radi se o vrijednom djelu nastalom pod utjecajem barokne umjetnosti. Već početkom 18. st. ledenički je plovani nazivaju crkvom. Crkva Majke božje Karmelske bila je pod patronatstvom austrijskih careva, te je uz njihovu pomoć sagrađena plovanska kuća 1826. godine.

Crkveni zvonik povišen je 1930. godine, a crkveno zvono koje datira iz 1467. godine uzeto je iz stare crkve svetog Stjepana na ledeničkoj Gradini te je postavljeno u obnovljenu crkvu Majke Božje od Karmela. Crkva dominira Ledenicama.

Stara ledenička župna crkva svetog Stjepana

U srednjem vijeku Vinodolom su upravljali Krčki knezovi koje još poznajemo pod imenom Frankopani. Oni su prepoznali prirodna bogatstva ovoga kraja i da bi ga zaštitili sagradili su devet utvrda – kaštela. Jedan od najvažnijih i najviših kaštela nalazio se u Ledenicama. Oko kaštela se postepeno osnovao grad koji je imao dvije crkve i groblje, kuće, obrtničke radionice, bunar. Grad su osim kaštela branili masivni bedemi i kule.

Neposredno nakon ulaza u grad s lijeve strane nalaze se ostaci nekad župne crkve. Crkva je bila posvećena sv. Stipanu Prvomučeniku te je zadržala svoj oblik sve do 20. stoljeća. No, između Prvog i Drugog svjetskog rata stara krovna konstrukcija se u svrhu očuvanja pokriva betonom. Krajem sedamdesetih godina pukotine na toj konstrukciji nepromišljeno se popravljaju cementnim mortom. Tijekom vremena crkva je odolijevala najezdama osvajača i fijukanju ledene bure na kruni brijega 260 metara nad morem sve do 1987. kada joj se urušio betonski krov.
Najvrjedniji izvori o crkvi su fotografije nastale 1945. i 1975. godine, prije urušavanja crkve, koje, uz danas očuvane strukture, daju uvid u njezinu unutrašnjost i vanjski izgled. To je bila jednobrodna presvođena crkva, orijentacije sjever-jug, s dubokim pravokutnim svetištem i kapelom smještenom na sredini sjevernoga zida. Pogled iz svetišta crkve sv. Stjepana otkriva dvije faze gradnje. U zapadnom dijelu crkve raniju (romaničku) s polukružnim lukovima, dok je kasnija (gotička) faza u svetišnom dijelu građevine naglašena šiljastim rebrom/lukom.
Nažalost od Ledeničke Gradine i crkve sv. Stjepana danas su ostale samo ruševine.

Sv. Juraj u Ledenicama

Svega 140 m od Ledeničke Gradine na zaravni nalaze se ostatci grobljanske kapelice sv. Jurja zajedno sa starim okruglim grobljem.

Skromni ostatci jednobrodne izduljene kapele s istaknutom polukružnom apsidom svetišta leže u središtu danas napuštenog groblja. Kapela je izrazito nepravilne orijentacije, a spominje ju biskup Glavinić 1695. godine.

Ono što je specifično i vrlo interesantno je groblje oko kapele. Groblje je kružnog oblika, a zatvara ga kameni suhozid savršenog okruglog oblika promjera 35 metara. Groblje odavno nije u upotrebi. U groblju se nalaze kameni nadgrobni spomenici većinom iz kraja 19 st. To posljednje počivalište nikada nije arheološki istraženo, ali mora biti veoma staro. Korišteno je u kontinuitetu do početka 20 st. Ukop pokojnika obavljao se u kapeli sv. Jurja u obiteljske grobnice i oko kapele.

(U vrijeme dok još nije bila porušena bila je jedna od najvećih crkava na prostoru srednjovjekovnog Vinodola. Poznato je da su u stara vremena vjernici ovoga kraja svake godine o Jurjevu išli u procesiju da bi molitvom, klanjanjem i klečanjem zazivali zaštitu sv. Juraja.)

Crkva svete Magdalene

Na samom ulasku u malo turističko mjesto Povile uz morsku obalu smjestila se crkva svete Magdalene, koja je ujedno i zaštitnica mjesta.

Crkva je najvjerojatnije izgrađena u 16. stoljeću te je prije nekoliko godina obnovljena. Radi se o jednostavnoj građevini pravokutna tlocrta bez istaknute apside. Ono što se na crkvi posebno izdvaja je vitki zvonik tipa preslice nad središtem pročelja kao i polukružni nadvoj okvira ulaza. Ostali otvori posve su atipični.

Crkva svetog Jakova

Mjesto Krmpote osnovano je oko stare crkve svetog Jakova koja se spominje u dokumentima između 1525. i 1527. godine. Crkva se nalazila na brežuljku trgovišta tzv. Trzan koji je napušten 1525. godine zbog turske opasnosti. Na tom mjestu je danas kalvarija gdje se mogu vidjeti ostaci temelja razrušene stare crkve. Danas je na podnožju krmpotske Kalvarije sagrađena kapela posvećena sv. Jakovu zaštitniku krmpotskog kraja u kojoj se nalazi njemu posvećen reljef.

Godine 1870./1871. srušena je stara crkva sv. Jakova, a njezin kamen upotrijebljen je za gradnju nove veće crkve, nazvane po staroj crkvi sv. Jakova. Novoizgrađena crkva posvećena je 1873., a na mjestu nekadašnje stare crkve postavljen je veliki kameni križ. Crkva je u više navrata rušena i paljena.

Povijesnu vrijednost ima i krmpotsko staro mjesno groblje koje je otvoreno za pokope krajem 18. stoljeća. Značaj groblja je u tome što su u njemu pokapani i članovi plemićke obitelji Domazetović, a što dokazuje i nadgrobna ploča s grbom te porodice. Uz staro kod crkve sv. Jakova nalazi se i novo mjesno groblje koje je utemeljeno 1930. godine.

Staklena kapelica

U selu Omar dvadesetak kilometara od Novog Vinodolskog na području planinarskih staza i vidikovaca nalazi se Staklena kapelica, iznimno rijedak spomenik sakralne i arhitektonske baštine.

Posebnost kapelice je ta što je u cijelosti izvedena iz metalne konstrukcije, staklenih pročelja i krovišta. Secesijskih je stilskih odlika. Kapelu je prema kazivanju lokalnog stanovništva dao podignuti Petar Krpan zvan Samac, vlasnik ovog posjeda, početkom dvadesetog stoljeća.
Pokraj kapelice se nalazi kamena cisterna kružnog tlocrta ograđena niskim kamenim grlom bunara. Okoliš je u u cijelosti oblikovan suhozidom.

Kompleks predstavlja vrijedan primjerak sačuvane graditeljske baštine ovog područja. Specifičnost kompleksu svakako daje kapelica izgrađena u staklu što je jedinstven primjer oblikovanja sakralnog objekta ne samo ovog područja nego i šire.
U 2010. godini kapelica je u potpunosti obnovljena.

Kapela svetog Ilije

Nedaleko od plaže u prekrasnoj uvali mjesta na krajnjem jugu grada Novog Vinodolskog, Sibinja Krmpotskog nalazi se malo groblje s kapelom svetog Ilije.

Kapela ima istaknutu pravokutnu apsidu svetišta. Najljepše detalje na kapeli čine zvonik tipa preslice te masivan kameni okvir ulaznih vrata s ravnom nadvratnom gredom na kojoj je uklesan natpis P.O.M.A.S. i godina 1649.

Sam oblik apside sugerira gotički tip tlocrta, a na još starije srednjovjekovno podrijetlo nas upućuju detalji rasteretnog luka nad nadvratnikom portala. Fino obrađeni klesanci čine luk srpasta oblika dok je prostor između lunete i ravne nadvratne grede nekoliko centimetara upušten u odnosu na okolno lice pročelja. Taj detalj karakterističan je za rasteretne lukove portala na našoj obali iz 12. stoljeća.

Crkva svetog Antona Padovanskog

Na obrancima Kapele svega 7 km udaljenosti od Novog Vinodolskog smjestilo se mjesto Donji Zagon. Mjestom dominira crkva svetog Antona Padovanskog. Crkva je zajedno s grobljem izgrađena 1901. godine te je dobila ime po zaštitniku mjesta svetom Anti Padovanskom. Centar društvenog života mjesta vrti se oko crkve ispred koje se u ljetnim mjesecima održavaju i zanimljive manifestacije.

Crkva svete Margarete

U Klenovici, malom ribarskom mjestu koje je danas sve poznatije po turizmu, smjestila se crkva svete Margarete. S brijega, odmah ispod Jadranske magistrale, crkva ponosno čuva mjesto.

Crkva je izgrađena 2003. godine, a dobila je ime po zaštitnici mjesta svetoj Margareti.

Kapelica svetog Antona

U selu Gornji Zagon, zaseoku Plužnica svega dvadesetak kilometara od Novog Vinodolskog nalazi se novoizgrađena kapelica svetog Antona.

Budući da su sela Gornjeg Zagona pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća doživjela egzodus stanovništva u okolne, veće gradove, a narod je nerijetko odlazio i preko granice potomci domicilnog stanovništva 2020./2021. godine sagraditi su ovu kapelicu kako bi ju ostavili u zavjet svojim potomcima te su joj dali ime po svecu kojeg su štovali njihovi predci, svetom Anti.