Utvrda povijesti i legendi
Iznad Novog Vinodolskog, na kamenitom terenu iznad Ledenica, uzdižu se tajanstvene ruševine Gradine – nekadašnje moćne tvrđave koja je stoljećima čuvala ovaj kraj. Danas samo tihe zidine i ostatci kula pričaju priču o ratnicima, strateškoj obrani i legendama koje su oblikovale povijest. Svaki kamen svjedoči o vremenu kada su Ledenice bile vojni grad, a duh prošlih vremena još uvijek lebdi nad ovom povijesnom utvrdom.
Na teško pristupačnom kamenitom terenu iznad mjesta Ledenice smjestila se Gradina – povijesno blago koje skriva mnoge tajne prošlih vremena. Nažalost danas se na vrhu brijega, s kojeg puca nevjerojatan pogled na okolne krajeve i otoke, nalaze samo ostaci nekadašnje moćne tvrđave.
Sama utvrda bila je strateški položena, kako bi branila područje od neprijatelja. Gradina je bila opasano jakim zidinama s trjemovima po kojima se moglo hodati, kulama na kutovima te mnogobrojnim puškarnicama. Najstariji dio tvrđave sastojao se od moćne kvadratne kule građene od dobro obrađenog kamena povezanog žbukom. Prema ostacima masivnih zidova debljine između pola i jednog metra, vidimo da je to morala biti čvrsta utvrda. U ostacima tvrđave i stambenih objekata ne mogu se pronaći nikakvi dekorativni elementi što govori da je sve bilo podređeno obrani.
Male primorske kamene kuće s malim prozorima, sličnim puškarnicama, otkrivaju nam da su Ledenice bile pravi vojni grad, u kojem se živjelo prema strogim pravilima. Svaka kuća bila je dizajnirana tako da podrži obranu, s malim prozorima koji su omogućavali sigurno gledanje prema vanjskom svijetu, ali i lakšu obranu u slučaju opasnosti. Neposredno nakon ulaska u grad s lijeve strane nalaze se ostaci nekad župne crkve posvećene svetom Stjepanu Prvomučeniku koja je bila važna duhovna točka tog naselja te ostatci pavlinske kuće (župni dvor).
Spustite li se svega 140 metara naići ćete na jedinstveno okruglo groblje s ostacima kapelice sv. Juraja. Groblje zatvara kameni suhozid savršenog okruglog oblika promjera 35 metara. U groblju se nalaze kameni nadgrobni spomenici većinom iz kraja 19 st. te groblje od davno nije u uporabi.
Gradina Ledenice je mjesto koje čuva svoje tajne, ali također poziva svakog posjetitelja da postane dijelom te priče. Ne čudi što je upravo ovo mjesto nadahnulo velikog književnika Augusta Šenou za pisanje svog djela Kugina kuća.
Iznad Novog Vinodolskog, na vrhu brijega visokog 260 metara, nalaze se ruševine drevnog, napuštenog grada- tvrđave Ledenice. To je “Gradina” ili “Kugina kuća”, nekada strateška utvrda koja je čuvala Vinodol i Primorje od udara pljačkaških hordi iz unutrašnjosti. O njoj priča nekoliko legendi.
U srednjem vijeku nakon jedne od bezuspješnih opsada turskih osvajač, dok je krvavi mjesec lebdio nad mjestom, pred zidine ledeničke došla je žena neobičnog izgleda. Obučena je bila u bijelu haljinu, koja joj je prikrivala samo kosti, a zmijska kosa padala joj je do ispod ramena. U neko doba noći uputila se u selo da bi svojom rukom dotakla svaku kuću. Iza nje je ostalo opustošeno selo. Svi su stanovnici pomrli od kuge, dotaknuti njenom smrtonosnom rukom…
To je legenda, ali je povijesna istina da godine 1463. u Ledenicama hara nemilosrdna kuga. Preživjeli stanovnici spustili su se u polje i tu su, uz plodne oranice, počeli stvarati novo naselje. Gradina je i dalje stajala kao utvrda, a u njoj su živjeli naoružani čuvari. Kad je potkraj 17. stoljeća oslobođena Lika od Turaka nestala je i važnost Gradine.
Danas su Ledenice lijepo selo, naročito u proljeće kad priroda zazeleni, a miris cvijeća i cvrkut ptica opijaju svojom prekrasnom predstavom. Gore, na kruni brdašca, vide se obrisi tužne kule u raspadanju – to je “Kugina kuća”, čije zidine ozbiljno nagriza zub vremena.
