Čuvari slavne prošlosti
Novi Vinodolski, grad bogate povijesti i impresivne kulturne baštine, ponosno čuva svoje drevne utvrde koje svjedoče o njegovoj slavnoj prošlosti. Među njima se ističu Frankopanski kaštel, nekadašnje središte moći i obrane te tajanstvena utvrda Lopsica, čiji ostaci i danas bude maštu posjetitelja. Svaka od ovih utvrda priča svoju jedinstvenu priču, pozivajući vas da otkrijete dio povijesti koja je oblikovala ovaj slikoviti primorski grad.
Ne zna se kada je točno utemeljen, ali je iz Vinodolskog zakona jasno vidljivo da je već 1288. godine pripadao porodici knezova Frankopana, ostao je sve do 1761. godine u cijelosti onakav kakav je i sagrađen. Poslije smaknuća Franje Krste Frankopana i Petra Zrinskoga u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, njihova imanja postala su plijen feudalaca. Godine 1685. Ugarska komora dala je Novi u zakup barunu Franji Rigoniju. U tom primopredajnom zapisniku opisan je grad i popisan inventar, pa se uz ostalo spominju u prizemlju grada pivnice i magazini, čak i magazini fratara pavlina.
Godine 1692. Ugarska komora prodala je Austrijskoj komori sva zrinsko-frankopanska primorska imanja za 500.000 forinti, pa je tako i Novi iste godine potpao pod Austrijsku komoru. Godine 1749. Novi ponovo mijenja gospodara pa dolazi pod upavu Bečke deputacije, točnije pod Banco-Gefôöhlen Administration in Herzogthum Krain und Litorale Austriaticum” sa sjedištem u Ljubljani. Godine 1761, 3. kolovoza, administracija banke predloži deputaciji u Beču da se dvije trećine novljanskog kaštela poruše, zbog velikih troškova održavanja, uz obrazloženje da će jedna trećina biti dovoljna za stan kaštelana.
Tako je stari Frankopanski kaštel sveden na ostatke, koji i danas, doduše obezvrijeđeni i devastirani, zatvaraju sa zapadne strane novljanski glavni trg. U tlocrtnoj površini, na novo uređene kamene ploče trga, ucrtani su temelji okrugle kule ili “rondela”, kako Novljani kažu kad spominju ovu kulu.
Stručnjaci se u ocjenama razilaze. Jedni tvrde da je Lopar bio stara rimska utvrda, dok drugi smatraju da je to bio srednjovjekovni, frankopanski grad. Kako bilo da bilo, žalosno je što su nam danas kao svjedoci prošlosti ostali samo ostaci zidova, koji ništa ne govore, ali sigurno mnogo pamte.
Ostaci razvaline grada Lopara bili su dosta dobro sačuvani sve do pred početak drugog svjetskog rata, pa i rekonstrukcija tlocrta grada iz tih dana, kao i fotografije, potvrđuju da je grad imao oblik peterokutne građevine, koju su s mora branile dvije jače četvrtaste kule, a sa sjevera dvije manje.
